Rownak Khan je šefica predstavništva UNICEF-a u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Sarajevu. Na ovoj poziciji, odgovorna je za planiranje, koordinaciju i evaluaciju širokog spektra programa UNICEF-a u BiH. Prije nego što je imenovana za predstavnicu UNICEF-a u BiH, dr Khan je bila zamjenica predstavnika UNICEF-a u Nepalu, pružajući strateške smjernice, vodstvo, implementaciju i monitoring programa koje podržava UNICEF, uključujući humanitarne aktivnosti. Takođe je radila u Programskom odjelu UNICEF-a u sjedištu UNICEF-a u New Yorku, vodeći zajednički globalni program UNICEF-a, Svjetske zdravstvene organizacije i UNFPA za eliminaciju neonatalnog tetanusa, te u Programu za eradikaciju polija, kao i u provedbi programa za zdravstvo i ishranu u UNICEF-u u Afganistanu. UNICEF-u se prvi put pridružila 1996. godine na poziciji programskog službenika u Daki, u Bangladešu. Dr Khan je državljanka Bangladeša. Magistrirala je javno zdravstvo u Londonu, na London School of Hygiene and Tropical Medicine, a diplomirala medicinu na Dhaka Medical College u Bangladešu.

Profesorica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, neuropsihijatar, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije, psihoterapeut, u mirovini. Rođena 1938. u Pleškovcu, Čakovec. Diplomirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1962.), magistrirala (1975.), doktorirala (1979.), naslov disertacije: „Analiza uzročnih faktora koji dovode do psihičkih promjena kod osoba oboljelih od epilepsije“. Radila u psihijatrijskoj bolnici Jankomir gdje je osnovala prvi Centar za autizam u bivšoj Jugoslaviji. Bila savjetnica Vlade Republike Hrvatske i nositelj psihosocijalnog programa pomoći žrtvama rata. Osnovala Centar za mentalno zdravlje u Bolnici za dječje bolesti. Voditelj nacionalnog Centra za psihotraumu i Centra za poremećaje uzrokovane stresom. Sada radi u vlastitoj Poliklinici Kocijan/Hercigonja. Publicirala 66 radova. Autorica i koautorica 14 knjiga, 19 poglavlja u knjigama. Neke od najznačajnijih nagrada: nagrada za životno djelo za promicanje prava djeteta (2008.); naziv Laureata za doprinos psihoterapiji u Hrvatskoj (2008.); orden za hrabrost Katarina Zrinski. Redovita članica AMZH od 1983. Predsjednica je Europske interdisciplinarne asocijacije za terapiju djece i adolescenata (EIATSCYP).

Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba trideset se godina svoje karijere bavi djecom. Kao dječji psiholog u Klinici za dječje bolesti Zagreb često se susretala sa zlostavljanom i zanemarivanom djecom koja nisu imala potrebnu zaštitu odraslih. Stoga je bila među prvima koji su početkom ’90-tih godina u Hrvatskoj prepoznali ovu problematiku te joj je posvetila svoj daljnji rad. Osnivačica je savjetodavne linije za zlostavljanu i zanemarenu djecu “Hrabri telefon” te inicijator osnivanja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, koju je Vijeće Europe prepoznalo kao model dobre prakse i tako predstavilo u UN-u. Dobitnica je brojnih priznanja za svoj rad, među kojima se ističe nagrada multidisciplinarnom timu Poliklinike koju joj je dodijelilo Međunarodno udruženje za prevenciju zlostavljanja i zanemarivanja djece (ISPCAN) 2008. godine. Uz stručni rad aktivno se bavi i znanstvenim radom te je objavila i na međunarodnim skupovima prezentirala brojne znanstvene i stručne radove. Objavljuje knjige, priručnike i brošure namijenjene roditeljima, djeci i stručnjacima. Posebno je posvećena prenošenju svojih znanja i iskustava budućim stručjacima kao profesorica na Filozofskom fakultetu u Osijeku i Hrvatskim studijima u Zagrebu. Stalni je sudski vještak za zlostavljanu i zanemarenu djecu.

Neuropsihijatar, doktor nauka, vanredni profesor Univerziteta u Tuzli. Rođena je 1957. Diplomirala je 1981. na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Specijalizaciju iz neuropsihijatrije završila je 1991. godine u Sarajevu. Na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli pohađala je poslijediplomski studij, magistrirala iz područja suicidologije a doktorirala na temu iz oblasti mentalnog zdravlja žena. Subspecijalista je socijalne psihijatrije. Završila je izobrazbu za grupnog analitičara pri Institutu za grupnu analizu u Zagrebu. Radi kao psihijatar i grupni analitičar na Klinici za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli. Predaje na Medicinskom, Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i Odsjeku za socijalni rad Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Objavila je više naučnih i stručnih radova, te nekoliko poglavlja u knjigama iz oblasti psihijatrije i neurologije. Član je nekoliko psihijatrijskih i psihoterapijskih udruženja. Angažirana je u procesima reforme službi mentalnog zdravlja u BiH, osnaživanju korisničkih organizacija, a kroz nevladine organizacije u pružanju podrške i pomoći žrtvama i preživjelim genocida, torture i ratne traume u Bosni i Hercegovini.

Karen Hillman Fried, Psy.D., M.F.T. licencirani je bračni i obiteljski terapeut i edukativni terapeut u Santa Monici u Kaliforniji. Karen vodi vlastitu privatnu psihoterapijsku praksu, pruža savjete za odrasle koji se bave ostarjelim roditeljima i brigom o starijim osobama, te je suvoditeljica K&M Centra, kroz koji se više od dvadeset godina pomaže studentima/učenicima u uklanjanju i prevadavanju poteškoća u učenju. Karen je također jedna od osnivačica Zaklade Violet Oaklander, neprofitne korporacije kreirane za unapređenje rada dr. Violet Oaklander, ugledne dječje i adolescentne psihoterapeutkinje, trenerice i autorice.

Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard i završio poslijediplomsko medicinsko obrazovanje na UCLA iz oblasti pedijatrije, kao i dječje, adolescentne i odrasle psihijatriji. Bio je stipendista Nacionalnog instituta za istraživanje mentalnog zdravlja na UCLA, proučavajući obiteljske interakcije s naglaskom na to kako iskustva privrženosti utječu na emocije, ponašanje, autobiografsku memoriju i narativ. Dr. Siegel je klinički profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta UCLA i osnivač je Mindful Awareness Research Centra na UCLA. Nagrađivani je pedagog i istaknuti član Američke psihijatrijske udruge te dobitnik nekoliko počasnih stipendija. Dr. Siegel je također izvršni direktor Instituta Mindsight, obrazovne organizacije koja nudi online učenje i personalizirane seminare koji se usredotočuju na to kako se razvoj uma kod pojedinaca, obitelji i zajednica može poboljšati ispitivanjem temelja ljudskih odnosa i osnovnih bioloških procesa. Njegova praksa psihoterapije uključuje djecu, adolescente, odrasle, parove i obitelji. On je medicinski direktor LifeSpan Learning Instituta i Savjetodavnog odbora Plave škole u New Yorku, koja je izgradila svoj kurikulum oko Mindsight pristupa dr. Siegela.

Utemeljitelj je i direktor Centra za istraživanje rezilijentnosti i kanadskog istraživačkog vijeća za odgoj djece, obitelji i zajednice na Sveučilištu Dalhousie u Halifaxu u Kanadi. Godine 1995. stekao je doktorsku tituluj iz socijalnog rada na Sveučilištu Wilfrid Laurier i bivši je predsjednik Strategije mentalnog zdravlja i ovisnosti iz Nove Scotije, član izvršnog odbora Američke akademije obiteljske terapije i obiteljski terapeut koji surađuje sa centrima mentalnog zdravlja za pojedince i obitelji u riziku. Njegov međunarodni program istraživanja koji obuhvaća šest kontinenata promijenio je način na koji se razumijeva rezilijentnost, prebacujući fokus iz pojedinih osobina na interakcije između ljudi i njihovih obitelji, škola, radnih mjesta i zajednica. Autor je 14 knjiga koje su prevedene na pet jezika, brojne priručnike za roditelje, odgajatelje i poslodavce, kao i više od 150 znanstvenih i stručnih radova i poglavlja u knjigama. Dr. Ungar je svoje kliničke prakse i naučene lekcije na najbolji način prilagodio za stručnjake i istraživače, uključujući knjige za roditelje kao što su: "Too Safe For Their Own Good: How Risk and Responsibility Help Teens Thrive" i "I Still Love You: Nine Things Troubled Kids Need from their Parents". Njegov blog Njegujuća rezilijentnost [Nurturing Resilience] pojavljuje se na web stranici Psychology Today.

Prof. dr. Milica Pejović Milovančević je dječji psihijatar iz Beograda, zaposlena na Medicinskom fakultetu u Beogradu, kao profesor na katedri za Psihijatriju gdje održava nastavu na osnovnim i poslijediplomskim studijama. Organizator je izborne nastave na osnovnim studijama Zlostavljanje i zanemarivanje djece od 2012. godine. U okviru Instituta za mentalno zdravlje obavlja funkciju vršitelja dužnosti direktora, kao i načelnika Klinike za djecu i mlade. Od 2001. godine je stalni član stručnog tima Instituta za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja. U periodu od 2010-2018. godine bila je predsjednik Posebne radne grupe Ministarstva zdravlja Republike Srbije za primjenu Posebnog protokola sistema zdravstvene zaštite za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja. Do sada su objavljena dva izdanja Protokola, kao i tri izdanja Priručnika za primjenu posebnog protokola, koji u svom posljednjem izdanju ima posebno poglavlje posvećeno fenomenu otuđenja djeteta. Sudjelovala je kao rukovoditelj, predavač ili organizator u više edukacija posvećenih informiranju profesionalaca iz zdravstvenog, obrazovnog i pravosudnog sektora u cilju podizanja znanja i vještina u radu s djecom i mladima žrtvama zlostavljanja i zanemarivanja. Svoju suradnju ostvaruje s Ministarstvom zdravlja Republike Srbije, Ministarstvom prosvjete, znanosti i tehnološkog razvoja kao i UNICEF-om i Centrom za prava djeteta Srbije.

Prof. dr. Elmedin Muratbegović rođen je u Sarajevu 1972. godine. Redovni je profesor Fakulteta Kriminologije na Univerzitetu u Sarajevu. Elmedin Muratbegović pružao je usluge kao istraživač, ekspert ili konsultant u brojnim domaćim i međunarodnim kako vladinim tako i nevladinim projektima. Autor je nekoliko značajnih dokumenata i zakonskih propisa od kojih navodimo: Zakon o privatnim agencijama za zaštitu ljudi i imovine u FBiH (2003), Etički kodeks za istraživanje sa djecom i o djeci u BiH (2013), Smjernice za postupanja sa djecom u slučaju nasilja nad djecom u Bosni i Hercegovini (2013), Strategija za postupanje sa djecom u sukobu sa zakonom u BiH 2010-2014., Strategija za sprečavanje nasilja nad djecom 2012-2015., Protokol za prikupljanje podataka o nasilju nad djecom za monitoring u sjeni (2012), Strategija za suprotstavljanje trgovini ljudima u BiH 2013-2015. te Akcioni plan za poboljšanje sistema zaštite od dječije pornografije i drugih oblika zloupotreba putem informacionih i komunikacijskih tehnologija u BiH.

Nacionalni lider u razvoju sustava skrbi za djecu s značajnim zdravstvenim problemima u ponašanju. Voditelj je Odjela za dječju i adolescentnu psihijatriju i ravnatelj programa boravka djece u psihijatriji u Tufts Medical Centru. Profesor psihijatrije i pedijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Tufts. Dr. Sargent je kliničar u Projektu pristupa dječjoj psihijatrijskoj klinici u Massachusettsu, a član je Massachusetts Children's Behavioral Health Advisory Council. On je također bio predsjednik Američke akademije obiteljske terapije. Dr. Sargent je ovlašten za rad u oblasti pedijatrije, psihijatrije, te dječje i adolescente psihijatrije..

Akademik, prof. dr. Mirsada Hukić, rođena u Tuzli, specijalista mikrobiologije i član Evropske akademije nauka. 1974 diplomirala na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Specijalizirala je medicinsku mikrobiologiju na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1981. godine. 1984. magistrirala medicinske nauke na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, te na istom fakultetu 1992. stekla titulu doktor medicinskih nauka. U svom bogatom radnom iskustvu prešla je put od ljekara opće prakse '70-tih, preko šefa Odsjeka za parazitologiju i crijevne infekcije Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla, načelnice Zavoda za mikrobiologiju '90-tih u Tuzli, te 2003. šefa Instituta za mikrobiologiju, imunologiju i parazitologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Od 2003. godine redovni je član Evropske akademije nauka (EAS), oblast biomedicina, te od 2012. dopisni član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Posvetila je godine stručnom usavršavanju iz oblasti imunologije, bakteriologije, virusologije, u Švedskoj, Norveškoj, Švicarskoj, Srbiji i Hrvatskoj. Članica je brojnih naučnih i stručnih organizacija i udruženja u zemlji i svijetu, izdvojit ćemo: predstavnica BiH unutar Svjetske zdravstvene mreže. Profesorica Hukić dobitnica je najvećeg naučnog priznanja u Bosni i Hercegovini, Državne nagrade za nauku za uspjehe u oblasti nauke na međunarodnom planu koje je dodijelilo Ministarstvo civilnih poslova BiH po prvi put. Objavila je preko 300 naučnih i stručnih radova, povezala mikrobiologe Bosne i Hercegovine i svijeta i dala ogroman doprinos izučavanju hantavirusa.

Dr. Goran Arbanas je rođen 6. rujna 1970. godine u Karlovcu. Završio je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, te specijalizaciju iz psihijatrije. Dr. Arbanas je završio poslijediplomski studij iz psihoterapije, te edukaciju za sudske vještake. Od početka (2004. godine) je uključen u prvu edukaciju u Hrvatskoj iz seksualne terapije. Pitanjima seksualnosti, kao i transrodnosti i transseksualnosti dr. Arbanas bavi se unazad petnaest godina. Predsjednik je Hrvatskog društva za seksualnu terapiju. Preveo je petnaestak knjiga iz područja psihijatrije s engleskog jezika, za "Nakladu Slap". Autor je udžbenika i radne bilježnice iz psihijatrije za srednje medicinske škole. Autor je nekoliko stručnih i znanstvenih radova. Dr. Goran Arbanas je član Mense. Oženjen je i otac dvije kćeri.

Subspecijalizaciju iz psihoterapije započinje 2007. godine, te 2009. godine polaže
subspecijalistički ispit. Pitanjima seksualnosti, kao i transrodnosti i transseksualnosti dr. Arbanas bavi se unazad petnaest godina. Završio je edukaciju iz seksualne terapije i jedan je od osnivača Hrvatskog društva za seksualnu terapiju, kojem je od osnutka do danas predsjednik. Također je završio edukacije iz seksualne medicine te sudjeluje u radu Europske seksološke federacije, u komisiji za edukaciju iz seksualne terapije. Godine 2012. položio je europski specijalistički ispit iz seksualne medicine i stekao naziv FECSM.

Na funkciji pomoćnika u Federalnom ministarstvu zdravstva, više od dvadeset godina iskustva u oblastima javnoga zdravlja, razvoja politika i strategija, te službi u zajednici. Specijalizirao na temi razvoja mentalnoga zdravlja u BiH. Goran Čerkez je vodio reformu mentalnoga zdravlja u Bosni i Hercegovini, kao i uspostavu službi za zaštitu mentalnoga zdravlja u zajednici kao direktor projekta Svjetske banke u BiH. Učestvovao u izradi akcionog plana za mentalno zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije kao jedini ekspert iz regiona jugoistočne Europe. Radio na strategiji mentalnog zdravlja u BiH, razvoju standarda i normative za centre mentalnog zdravlja, razvoju akreditacionih standarda, na procesima uvođenja koordinirane brige i okupacione terapije u mentalnom zdravlju, na izradi vodiča za psihosocijalnu podršku u katastrofama, izradi matrice za prepoznavanje rizika od nasilja kod školske populacije, prevenciji nasilja, kao i na nizu drugih aktivnosti u oblasti mentalnog zdravlja. Radio sa IOM-om i Ministarstvom odbrane BiH na uvođenju psihologa u oružanim snagama. Zadnjih osam godina koordinira projekat mentalnoga zdravlja u Bosni i Hercegovini, koji implementira XY, a podržava Švicarska vlada. Goran Čerkez je pozvani predavač na teme razvoja službi u zajednici za mentalno zdravlje na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, ljetnim školama za zdravstveni menadžment u organizaciji Centra za mir Ujedinjenih nacija, ljetnoj školi za socijalne radnike u Dubrovniku, te na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije na temu vršnjačkog nasilja. Predavao je i na Tjednu razvoja ljudskih resursa u Svjetskoj Banci. Kao ekspert za mentalno zdravlje radio sa Svjetskom Bankom, WHO, IOM i Vijećem Europe, ITF, UNICEF-om, UNFP-a, Harward Refugee Trauma, Zdravstvenom mrežom Jugoistočne Europe, kao i sa mnogim NVO. U oblasti mentalnog zdravlja u region Jugoistočne Europe u okviru Pakta Stabilnosti, bio član izvršnog odbora projekta ”Jačanje socijalne kohezija kroz razvoj mentalnoga zdravlja”. Više od 15 godina predstavlja Bosnu i Hercegovinu u Mreži Jugoistočne Europe gdje je tri godine bio presjedavajući izvršnoga odbora. Nosilac priznanja Počasnog člana društva Psihologa FBiH. Za doprinos razvoja kvalitete u zdravstvu, razvoja akreditacionih standarda u mentalnom zdravlja koju dodijeljuje AKAZ, te priznanje za razvoj zdravstva u Republici Moldaviji. Nosilac priznanja za razvoj regionalne suradnje u Jugoistočnoj Europi.

Klinička je psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ustanove specijalizirane za rad s traumatiziranom djecom i njihovim obiteljima. U fokusu njenog kliničkog i istraživačkog rada je područje stresa, traume, traumatskih gubitaka i krize u dječjoj i adolescentnoj dobi, roditeljstvo, emocionalne teškoće djece i mladih te tretmanski i savjetodavni rad s djecom i obiteljima. Vanjska je suradnica u nastavi na diplomskim i poslijediplomskim studijima više fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i surađivala je na nekoliko projekata. Edukatorica je za stručnjake koji rade s djecom u različitim sustavima u Hrvatskoj i inozemstvu. Izlagala je i objavila niz znanstvenih i stručnih radova i poglavlja u knjigama.

Psihijatar, načelnik Odeljenja za naučno-istraživački rad i rane intervencije u psihijatriji (od 2009.godine) na Klinici za psihijatriju Kliničkog centra Srbije, naučni savetnik i vanredni profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (od 2016.godine.). Član je Saveta Udruženja psihijatara Srbije, predsednik Društva za biološku psihijatriju i član Upravnog odbora Srpskog saveta za mozak. Doktorirala je 2003. godine na temu primene strukturalnog neuroimidžinga u ispitivanju polnih razlika u shizofreniji. Bavi se unapređenjem dijagnostike i lečenja psihoza i poremećaja raspoloženja. Zalaže se za uvođenje metoda ranih intervencija u psihijatriji i razvoj neuronauka. Aktivno je angažovana u više internacionalnih projekta među kojima su: Implementation of an effective and costeffective psychosocial intervention for patients with schizophrenia in five low and middle income countries in South-eastern Europe (IMPULSE — H2020, 2018, rukovodilac za Srbiju); The European Network of National Schizophrenia Networks Studying Gene-Environment Interactions (rukovodilac podprojekta za Srbiju); Pre-Clinical and Patient Studies of Affective Disprders in Serbia. (National Institute of Health, USA; Funding Fogarty Program, rukovodilac kliničkog podprojekta); mPIVASmHealth psychoeducational intervention versus antipsychotic-induced side effects (rukovodilac podprojekta za Srbiju); NEMESIS study (Section for Social Psychiatry and Psychiatric Epidemiology, University Maastricht-koordinator Jim van Os); Schizophrenia MRI Famili Study (University Bonn, Laboratory for Psychiatric Brain Research-koordinator Peter Falkai); Cumulative Exposure to Estrogen as a Risk–factor for Schizophrenia (kolaborativni projekat između Section for Social Psychiatry and Psychiatric Epidemiology, University Maastricht- koordinator Jim van Os, i Instituta za psihijatriju UKC, Beograd); Hypopituitarism following traumatic brain injury (TBI) (član The Athens TBI and Hypopituitarism Study Group). Uzima i učešće u nacionalnim projektima: Fosforilisanost glukokortikoidnog receptora kao biomarkera poremećaja raspoloženja (Ministarstvo obrazovanja i nauke Republike Srbije-rukovodilac podprojekta); Kontrola energetske homeostaze kod čoveka u različitim patološkim stanjima (Ministarstvo obrazovanja i nauke Republike Srbije-istrazivač); Depresija u shizofreniji, (Ministarstvo za nauku i tehnologiju, rukovodilac prof. dr M. Jašović-Gašić). Laureat je nekoliko nagrada i priznanja: Okasha Award for Developing Countries, World Psychiatric Association (2005), AEP Research Award for the best paper published by young psychiatrist (2004), Young Investigator Award, International Congress on Schizophrenia Research (2003), Prva nagrada Univerziteta u Beogradu za naučni rad studenata (1991). Ona je 2016. godine stekla zvanje zvanje naučnog savetnika. Kao autor ili koautor, publikovala je 70 radova sa SCI liste, sa oko 1000 citata (hindex 17).

Specijalist psihijatrije, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije. Edukacije – dječja i adolescentna psihoterapija, kao i grupna analiza. Godine 2003. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci odbranila doktorsku disertaciju sa temom „Stilovi suočavanja sa stresom tijekom srednje faze adolescencije kod srednjoškolaca“. Osnivač i pročelnik Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju pri Klinici za psihijatriju KBC Rijeka od 1998. godine. Izvanredni profesor na Katedri za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci i Fakulteta zdravstvenih studija u Rijeci (dodiplomski, diplomski i poslijediplomski studiji). Predavač na Poslijediplomskom studiju iz dječje i adolescentne psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Edukator u programima integrativne psihoterapije djece i adolescenata u Zagrebu (pri Hrvatskoj interdisciplinarnoj terapijskoj udruzi za djecu i mladež HITUDIM), Zadru (pri Centru za psihoterapiju, edukaciju i savjetovanje Psihika) i Sarajevu (Institut za dječju i adolescentnu psihoterapiju - BHIDAPA). Područja interesa: dječja i adolescentna psihijatrija i psihoterapija; psihodrama kao terapijska tehnika. Uža područja interesa: razvoj identiteta i patologija identiteta, depresivni poremećaji djece i adolescenata, poremećaji hranjenja, poremećaji vezani uz stres i traumatizaciju kod djece i adolescenata, obitelj i dijete/adolescent s psihičkim/razvojnim poteškoćama.

Ranka Kalinić Rođena sam u Banja Luci 8.3.1965. godine, gdje sam završila osnovnu školu, gimnaziju i Medicinski fakultet. Specijalizaciju iz dječije i adolescentne psihijatrije završila sam u Beogradu, kao i edukaciju iz psihodinamske psihoterapije djece i mladih. Od 2004.godine radim u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja Banja Luka. Pri Centru formirala sam prvi kompletan tim za djecu i mlade (dječiji psihijatar, psiholog, dipl.socijalni radnik, defektolog, logoped, edukovana medicinska sestra) koji pruža usluge prevencije, dijagnostike, tretmana i liječenja poremećaja u mentalnom zdravlju djece i mladih, ne samo za grad Banja Luka, već i šire. Izuzetan angažman sam uložila u razvijanje i unapređenje intersektorske saradnje svih subjekata koji su uključeni u rad sa djecom i mladima (zdravstveni, obrazovni i socijalni sektor), što je rezultiralo potpisivanjem niza memoranduma o saradnji. U sklopu promocije mentalnog zdravlja i prevencije mentalnih poremećaja djece i mladih, održala sam preko 250 edukativnih predavanja i radionica za učenike, roditelje i nastavni kadar u svim osnovnim i srednjim školama u gradu Banja Luka. Učestvovala sam u projektu ’’Djeca i mladi na Balkanu’’ i kroz 4 godine tog rada implementirala protokol o postupanju u slučaju vršnjačkog nasilja u svim osnovnim i srednjim školama u gradu Banja Luka. Bila sam koautor u 3 priručnika koja su namijenjena roditeljima i djeci iz oblasti ’’Lavirint puberteta I’’, ’’Lavirint puberteta II’’, ’’Kako roditi zdravo dijete’’. Dok sam obavljala funkciju načelnice CZMZ Banja Luka intenzivno sam radila na unapređenju kvaliteta u pružanja usluga u oblasti mentalnog zdravlja, boljoj intersektorskoj saradnji, intenzivnoj promociji mentalnog zdravlja u opštoj populaciji, što je rezultiralo akreditacijom timova CZMZ-a. U projektu ’’Mentalnog zdravlja u BiH’’, dala sam svoj doprinos u izradi nomenklature usluga u mentalnom zdravlju, a angažovana sam i kao edukator uposlenicima svih Centara za zaštitu mentalnog zdravlja BiH iz oblasti dječije i adolescentne psihijatrije.

Mirela Badurina, doktor zdravstvenih znanosti, geštalt psihoterapeut i dječji i adolescentski integrativni psihoterapeut, rođena je 1968. godine u Sarajevu. Posljednjih dvadeset pet godina svoj profesionalni i akademski razvoj usmjerava na područje očuvanja zdravlja i dobrobiti djece i mladih. Izlagač je na brojnim domaćim i međunarodnim kongresima i konferencijama, na teme zaštite zdravlja, prava i interesa djece. Autor i koautor je niza znanstvenih i stručnih radova. Europski je certificiran psihoterapeut. Osnivač je i direktorica Asocijacije BHIDAPA-e u sklopu kojeg djeluju tri centra: europski akreditirani edukacijski programi iz područja dječje i adolescentne integrativne psihoterapije i savjetovanja, Interdisciplinarni terapijski centri za zaštitu zdravlja djece, mladih i obitelji, te znanstveno-stručni istraživački centar. Predsjednica je organizacijskog odbora Internacionalnog Kongresa dječje i adolescentne psihoterapije i urednica Interdisciplinarnog časopisa za psihoterapiju. Sretno je udata i majka je dvoje djece.

Giandomenico je psiholog, psihoterapeut, međunarodni psihoterapeutski trener i autor iz Trsta u Italiji. Osnivač je i direktor tvrtke Gestalt Play Therapy Italia, web platforme koja povezuje oko 1500 djece, adolescenata i obiteljskih terapeuta širom Italije te s djecom promovira Oaklander Model, Gestalt i humanistički pristup. Giandomenico je suradnik Zaklade Violet Solomon Oaklander, trener i supervizor za model i Gestalt play terapeut sa certifikatom Felicia Carroll i Violet Oaklander.

Evropski akreditiran trener za edukacijske programe iz oblasti integrativne psihoterapije za djecu, mlade i odrasle. Radi na pružanju podrške, savjetovanja i psihoterapijskim tretmanima roditelja i nastavnika, te tretmanima djece mladih i odraslih kroz individualnu terapiju, terapiju parova. Organizuje i vodi radionice za lični rast i razvoj. Od osnivanja Interdisciplinarnog terapijskog centra za zaštitu djece, mladih i obitelji BHIDAPA je angažovana na poslovima psihoterapeuta i supervizora. Stručni je saradnik u nastavi iz oblasti psihoterapijskog savjetnika za djecu i mlade na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Zenici. europski licenciran supervizor.

Geštalt psihoterapeut, UKCP, EAIP integrativni psihoterapeut i ravnatelj EUROCPS-a, Europskog centra za psihoterapijske studije koji je utemeljio pokojni Ken Evans. Ona je potpredsjednica vanjskih odnosa EIATSCYP i gostujući predavač na programima obuke psihoterapeuta u nekoliko zemalja Europe. Posebno je zainteresirana za veze između srama, privrženosti, traume i reguliranje afekata. Prije nego što je postala psihoterapeutom, Joanna je bila u terapeutskom socijalnom radu s djecom i obiteljima, a mnogo je godina provela upravljajući projektima vezanim uz zlostavljanje. Obitelj i prijatelji, djeca i unuci, biološki i usvojeni su ključni za njezin život.

Vanredna profesorica na Filozofskom fakultetu, Univerziteta u Banjaluci, na katedri za pedagošku i školsku psihologiju. Svoje interesovanje za dječiju i adolescentsku psihologiju usmjerava već 18 godina, radeći na polju mentalnog zdravlja djece i mladih u vaspitno – obrazovnom sistemu, kako u naučno – istraživačkom radu, tako i u posljednjih nekoliko godina i kao REBT psihoterapeut pod supervizijom. Posebno se bavi ispitivanjem internalizujućih i eksternalizujućih reagovanja djece i mladih u školskoj sredini. Pored naučno – istraživačkog rada, posebno je aktivna na polju prevencije, te radi na tome da škola postane sigurno mjesto za rast i razvoj svakog djeteta.

MA Jon Blend je UKCP certificirani psioterapeut za djecu i odrasle, autor, supervizor, trener i muzičar. Njegova prošlost uključuje 30 godina iskustvenog rada sa odraslima, djecom, adolescentima i obiteljima u oblasti zaštite mentalnog zdravlja. Jon radi kao psihoterapeut i klinički supervizor u Londonu.

Oana Maria Popescu trenerica je i supervizorica iz integrativne psihoterapije, integrativne dječje i adolescentne psihoterapije, hipnoterapije, ekspresivnih terapija i coaching-a. Osnivačica je I predsjednica Asocijacije za integrativno istraživanje, savjetovanje i psihoterapiju u Rumunjskoj. Voditeljica je trening standard pri Europskoj asocijaciji za integrativnu psihoterapiju, članica nekoliko europskih i međunarodnih Profesionalnih Asocijacija, glavna urednica časopisa “Journal of Integrative Research, Counseling and Psychotherapy” i voditeljica "Psiho Blue Training and Research Center" u Rumunjskoj. Oana Maria Popescu objavila je brojne članke i knjige o integrativnoj psihoterapiji i utemeljiteljica je integrativno-strateškog pristupa u psihoterapiji.

Mia Roje Đapić psihologinja je u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i studentica doktorskog studija prevencijske znanosti. Na završnoj je godini edukacije iz dječje i adolescentne integrativne psihoterapije, a završila je četverogodišnju edukaciju iz integrativne psihoterapije i kraće treninge iz drugih psihoterapijskih modaliteta (art terapija, play terapija, TFCBT, emotional focused therapy, attacment based therapy). Praktičarka je i majstorica neurolingvističkog programiranja (NLP-a), dugogodišnja volonterka, edukatorica i supervizorica na Hrabrom Telefonu. Izvršna je urednica knjige “Znanost i umjetnost odgoja”, u kojoj potpisuje više poglavlja te koautorica knjige “Dijete u središtu (sukoba)”. Koordinirala je nacionalno istraživanje o djeci predškolske dobi pred malim ekranima, objavila je više stručnih i znanstvenih radova te aktivno sudjeluje na brojnim nacionalnim i međunarodnim konferencijama o pitanju zaštite djece i dječjih prava. Članica je EAPAP-a, na čijoj je europskoj konferenciji 2020. godine bila članica organizacijskog odbora. Kao edukatorica radila je u projektima UNICEF-a, OSCE-a i Terres de Hommesa.

Corina Elena Antoaneta Levu trenerica je integrativne dječje i adolescentne psihoterapije i voditeljica odjela za dječju psihoterapiju pri Asocijaciji za integrativno istraživanje, savjetovanje i psihoterapiju u Rumunjskoj. Također je specijalizirana za obiteljsku psihoterapiju, logopediju, integrativnu psihoterapiju, te supervizorica u području specijalne terapije i pedagogije za djecu s teškoćama u razvoju. Corina radi kao logoped u školi za djecu s posebnim potrebama od 1998. godine, a kao dječja psihoterapeutkinja od 2005. Trenutno predaje dječju psihoterapiju i ekspresivne terapije.

Katarina Višić završila je Medicinski fakultet u Beogradu i specijalizaciju iz Racionalno Emotivno Kognitivno Bihejvioralne Terapije i stekla zvanje RE&KBT psihoterapeuta. Poslednjih godina edukuje se i uže usmerava na rad sa decom i adolescentima. Trenutno je na završnoj godini edukacije iz Dečje i adolescentne integrativne psihoterapije. U radu koristi integrativni pristup: racionalno emotivno kognitivno bihejvioralne terapiju, terapiju prihvatanjem i posvećenošću (acceptance and commitment therapy-ACT), shema terapiju (schema therapy, Jeffrey Young) i dijalektičku bihejvior terapiju. Osnivač je Centra za psihoterapiju i psihološko savetovanje Dr Višić u Beogradu.

Maja Tursunović je menadžerica projekta “Pravda za svako dijete” koji implementira Centar za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu, Sarajevo u suradnji sa UNICEF-om BiH. Rođena 1977. godine u Sarajevu. Diplomirala na Defektološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli (2002. godine) na temu inkluzije djece sa smetnjama u razvoju u redovni obrazovni sistem, a magistrirala Upravljanje državom i humanitarnim organizacijama, u Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu (2012. godine). Na početku karijere je radila u organizacijama civilnog društva u BiH na poslovima koji su uključivali rad s djecom i osobama sa invaliditetom. Od 2006-2018. godine radila je u međunarodnoj organizaciji “World Vision u BiH”. U tom periodu je pored dizajniranja i upravljanja programima i procesima, uže usmjerila svoj rad na sektor zaštite djece i kroz savjetodavnu ulogu posvetila svoj angažman dobrobiti najranjivije djeci u BiH. U toku svoje karijere, sudjelovala je u nekoliko istraživanja koja su tretirala ranjivost djece u BiH, fenomen zanemarivanja djece te druge teme vezane za aktualnu migrantsku krizu u BiH.

Minčić Teodora je psiholog, specijalista medicinske psihologije. Bavi se decom i mladima u okviru Klinike za decu i omladinu Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, od 1993. godine. 2003. godine završila specijalizaciju iz medicinske psihologije. Pored psihodijagnostičkog rada sa decom i mladima, najuža oblast aktivnosti i interesovanja je rad sa zlostavljanom i zanemarivanom decom i decom izloženom manipulaciji u procesu razvoda. Član je Kabineta za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja pri Institutu za mentalno zdravlje od njegovog osnivanja 2000.-te godine do danas. Takođe je stalni sudski veštak u slučajevima koji se odnose na decu, razvode, zlostavljanje i zanemarivanje od 2006. godine. Učestvovala je u edukacijama koje su pratile obuku i formiranje interdisciplinarnih timova za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja u organizaciji „Admire“ iz Holandije, „Intercare“ iz Holandije, „Save the children“, i Tima za zaštitu dece Dečije bolnice iz Sijetla,SAD. Kontinuirano se usavršava studijskim boravcima u Poliklinici za zaštitu djece mladih .grada Zagreba. Učestvovala u edukaciji i superviziji vezanoj za otuđenje dece koju su održali dr. Karen Woodall i Nick Woodall u Poliklinici 2019. godine. Edukator je u projektu „Prevencija nasilja kod dece i mladih“ pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja Republike Srbije i Svetske zdravstvene organizacije, 2010.-te godine i koautor priručnika u okviru ovog programa Edukator je u Projektu Ministarstva zdravlja RS za Primenu Posebnog protokola sistema zdravstvene zaštite za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja i urednik priručnika i postera okviru ovog projekta, 2012. godine i 2019. Godine. Autor je poglavlja o svedočenju dece nasilju u porodici i manipulaciji decom u procesu razvoda u ovom priručniku. Učestvovala kao edukator u obuci „Razvod roditelja i zaštita dece za stručne radnike u pravosuđu i socijalnoj zaštiti“ u organizaciji Centra za prava deteta 2020.godine.

Elma Omersoftić je magistar psiholoških nauka u području nasilja u zajednici među mlađim adolescentima. Rođena je u Sarajevu, 1983. godine. Zaposlena kao psiholog u osnovnoj školi već 14 godina. Diplomu Certificiranog psihoterapeuta Transakcione analize stiče u Oslu u julu, 2013. godine. Psihoterapijsko iskustvo u individualnom i grupnom radu sa djecom i adolescentima stekla je kroz rad u školi. 10 godina bavi se psihoterapijom sa odraslima. Sa BHiDAP-om sarađuje kao individualni psihoterapeut za edukante iz Dječije i adolescentne integrativne psihoterapije. Supervizorica je na Programu sekundarne prevencije neprihvatljivih oblika ponašanja i zaštite djece u Kantonu Sarajevo ispred Ministarstva za obrazovanje nauku i mlade već 5 godina. Autorica je Priručnika o prevenciji nasilja nad i među djecom, kao i naučnih članaka u polju izloženosti mlađih adolescenata nasilju u zajednici u vidu direktne žrtve i počinitelja. Angažovana kao ekspert iz oblasti mentalnog zdravlja djece i odraslih kao i nasilja među djecom i adolescentima od strane domaćih i međunarodnih organizacija. Članica je Interresorne radne grupe Vlade FBiH za izradu i provođenje Akcionog plana za prevenciju i borbu protiv terorizma u Federaciji. Učestvuje u psihoterapijskom radu i reintegraciji žena i djece povratnica sa Sirijskog ratišta od decembra, 2019. godine.

Rođen 1973. godine u Subotici. Dugogodišnji sportista, igrao je fudbal u klubu "Spartak" iz Subotice i nekoliko manjih klubova. Po završetku karijere radio je kao trener, najpre u svom matičnom klubu, u Subotici, a zatim i u inostranstvu: u Cirihu i u Briselu. Nakon tragičnog događaja u porodici vratio se u Srbiju gde je jedan od osnivača softwerske kompanije "Jiway". Uz to, 2015. godine osniva fondaciju „Tijana Jurić", u cilju unapređenja bezbednosti dece u Srbiji. U okviru fondacije „Tijana Jurić“ održao je oko 400 radionica, predavanja i tribina za decu, mlade, studente, roditelje i stručne radnike; organizovao je na desetine okruglih stolova, panel diskusija, tribina, stručnih seminara i javnih rasprava na temu bezbednosti dece, organizovao tri stručne konferencije „Bezbednost i odgovornost“, dva dečija etno festivala „Glas anđela“, sproveo dve uspešne akcije javnog zagovaranja i inicirao dve zakonske izmene. Prošao je obuke za rad sa decom o organizaciji „Child focus“-a iz Belgije, Centra za nestalu i zlostavljanu decu, iz Osijeka, kao i obuku Ministarstva unutrašnjih poslova R.Srbije, osnovni kurs za trenere i specijalistički kurs na temu vršnjačkog nasilja, nasilja u porodici, visokotehnološkog kriminala, trgovine ljudima i sektaškog delovanja. Osim maternjeg, srpskog jezika, govori engleski i francuski jezik, kojim se svakodnevno služi u poslovnoj komunikaciji. U poslednje četiri godine odlikovan je različitim priznanjima: uvršten među dvadeset najznačajnijih ljudi u Srbiji ( "Blic" 2015. god.), "Čovek godine" (Portal "Mondo"2016 god.), "Čovek godine 2017.“ ( NIN, 2018.), „Komunikator godine“ (Društvo Srbije za odnose s javnošću, 2019).

Nada Grahovac, rođena je u Banja Luci gdje je završila osnovnu školu i Gimnaziju. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banja Luci kao student generacije. Pravosudni ispit položila je 2002.g. 2008.godine odbranila je magistarski rad, a 2013.godine odbranila je i doktorski rad na temu ,,Institucionalni oblici zaštite ljudskih prava u Bosni i Hercegovini,, Odlukom Narodne skupštine, 2009.g. izabrana je za prvog ombudsmana za djecu Republike Srpske, nezavisne institucije koja štiti, prati i promoviše prava djeteta i tu funkciju je obavljala dva mandata. Učesnik je brojnih međunarodnih konferencija na temu promocije i zaštite ljudskih prava, brojnih stručnih skupova i seminara za zaštitu prava i interesa djece, aktivan je član mreže ombudsmana za djecu Jugoistočne Evrope, član je Evropskog ombudsman instituta. Objavila je niz strucnih radova u oblasti zastite prava djeteta i ucestvovala u izradi nekoliko znacajnih dokumenata koji se odnose na djecu i ostvarivanje njihovih prava, kao sto je Protokol o postupanju u slucaju nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja djece, Smjernice za procjenu i utvrdivanje najboljeg interesa djeteta, Mediji u najboljem interesu djeteta, Indikatori za pracenje implementacije inkluzivnog obrazovanja.

Moje ime je Enda Pavić Pečenković, udata sam I majka jedne devetogodišnje djevojčice. Trenutno sam zaposlena u JU” Kantonalni centar za socijalni rad KS” u Služebi socijalne zaštite općine Centar, gdje obnašam funkciju šefice Službe. Po zanimanju sam mr. socijalnog rada. Završila sam Realitetnu terapiju te stekla zvanje, savjetovatelja iz oblasti Realitetne terapije. Također, sam završila dvije godine edukacije iz Porodične sistemske terapije. U toku sam sticanja zvanja psihoterapeuta iz EMDR-edukacije. Kao socijalni radnik s bogatim iskustvom, imala sam priliku da radim sa mnogim osjetljivim I rizičnim skupinama djece kao I njihovih porodica. Smatram da se mnoge negativne stvari u djetetovom ponašanju mogu riješiti u porodici, naravno uz adekvatnu pomoć profesionalaca i uz primjerenu interakciju svih aktera.

Advija Hajdo Balta rođena je 1955.godine u Ilijašu. U Sarajevu je završila osnovno obrazovanje kao i Drugu Gimnaziju Sarajevo kao najmlađi učenik bivše države Jugoslavije. Diplomirala je i magistrirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.Radila je kao stručna saradnica u Upravnom sudu BIH i Sudu udruženog rada BIH, potom kao sekretar u Republikom i Federalnom javnom tužilaštvu. Bila je zamjenica tužioca Općinskog tužilaštva II u Sarajevu 2002.god. Za tužiteljicu Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevu imenovana je 2003.godine gdje je obavljala poslove šefa Odjela za opći kriminalitet, šefa posebnog odjela te funkciju v.d.zamjenice Glavnog kantonalnog tužioca. Poziciju šefa Odjela za maloljetnike obavlja od početka 2020.godine. Edukator je na teme iz oblasti maloljetničkog prestupništva.

Sanela Škaljić, rođena 1979. godine u Sarajevu gdje je završila osnovno obrazovanje kao i Prvu Gimanziju Sarajevo. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2005.godine. U periodu od 2006 do 2010.godine radila je kao pripravnik a potom kao advokatski stručni saradnik. Za stručnog saradnika Općinskog suda u Sarajevu imenovana je 2010.godine gdje je radila do Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BIH 2016.godine kada je imenovana za tužioca Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo. Od 2017.godine radi na Odjelu za maloljetnike Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo. Edukator je na teme iz oblasti maloljetničkog prestupništva.

Rođena je 1979.godine u Mostaru. Udata je i majka dvoje djece. Diplomirani profesor razredne nastave i integrativni psihoterapeut za djecu i adolescente. Zvanje profesorice razredne nastave stekla je na Nastavničkom fakultetu Univerziteta u Mostaru. Od 1998.god. svoje profesionalno iskustvo u radu s djecom i mladima stiče u Oslu, gdje je aktivno učestovala na razvijanju inkluzivnog obrazovanja u predškolskim ustanovama. Nakon 2009.god. nastavlja svoj profesionalni rast i razvoj u Mostaru, radi s predškolskom djecom u inkluzivnom vrtiću, osnovnoj školi, omladincima bez roditeljskog staranja. Aktivna kao volonterka unutar Udruženja „Naša djeca – Our kids u BiH“, Mostar i aktivistica Udruženja za edukaciju i razvoj „Dignitet“.

Prof. dr. Kada Delić Selimović, rođena je 10. 07. 1966. godine u Gornjim Dubravama kod Tuzle. Atletikom se pocela baviti 1982. godine. Trenutno radi u AK «Sloboda-Tehnograd» u Tuzli kao direktorica Kluba, te je angažovana u Specijalnoj olimpijadi kao nacionalni direktor. U periodu od 1993- 1996. godine boravila u Njemačkoj gdje je na Fakultetu za sport u Darmštadtu kao stipendista Međunarodnog olimpijskog komiteta dobila licencu trenera tako da po završetku atletske karijere počinje raditi kao trener u AK «Sloboda-Tehnograd» gdje nastavlja sa takmičarima ostvarivati odlične rezultate. Pored licence trenera koju je dobila u Njemačkoj, u Centru za sport u Banja Luci stiće zvanje višeg trenera i sportskog menadzera, da bi na Panevropskom univerzitetu na Fakultetu sportskih nauka stekla zvanje « Doktor sportskih nauka u oblasti sportskog menadzmenta“. Trenutno angažovana na ovom fakultetu na predmetima „ATLETIKA, SPORT I REKREACIJA LICA SA POSEBNIM POTREBAMA i SPORTSKI MENADZMENT.. Za ostvarene rezultate u atletici četiri puta proglašavana najuspješnijim sportistom grada Tuzle, i dva puta birana za najbolju sportistu Bosne i Hercegovine. U Specijalnoj olimpijadi BiH sam od 2007. godine, gdje prema Akreditacijskim pravilima Evropske specijalne olimpijade obavlja ulogu nacionalnog direktora koji je zadužen za sprovođenje Akreditacijski pravila Special Olympicsa. Upornim radom i saradnjom sa vladinim i nevladinim sektorom doprinijela da se Specijalnao olimpijada BiH proglasi „Šampionom inkluzije“ kao organizacija koja radi na vrednovanju sportskih rezultata osoba sa teškoćama u razvoju, ali i uključivanju ove populacije u sve tokove društevenog života.

Rođena je u Banja Luci 1977. godine i socijalni je psiholog, profesor na Studijskom programu psihologije, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Banjaluci i odgovorni nastavnik za predmete Socijalna patologija, Psihologija kriminala, Forenzička psihologija i Socijalno-psihološka proučavanja zavisnosti. Njen naučni i stručni rad je, u najvećoj mjeri, posvećen proučavanju veze između procesa socijalizacije i ponašanja djece u riziku, kontaktu i sukobu sa zakonom, primjeni socijalne psihologije u pravu i razvoju pravne psihologije. Kreator je i nagrađivani autor programa za unaprijeđenje kvaliteta života mladih, te pokretač značajnih edukativnih programa za profesionalno usavršavanje psihologa. Predsjednica Upravnog odbora Društva psihologa Republike Srpske od 2011. godine. Autor i koautor većeg broja naučnih članaka, monografija i stručnih publikacija.

Silva Capurso, mag.nov. doktorski student Prevencijske znanosti i invaliditeta Prevencija mentalnih i ponašajnih problema i promocija mentalnog zdravlja. Savjetnica Poliklinike za zaštitu mentalnog zdravlje djece i mladih Opće bolnice Dubrovnik koja se bavi neurorazvojnim poremećajima i poremećajima u ponašanju djece i mladih. Novinar urednik Hrvatske radio televizije, urednica emisija o promociji zdravlja i zdravih životnih navika, kao i prevencije poremećaja u ponašanju djece i mladih („Zdravi bili“ i „Bolje spriječiti, nego liječiti“). Predavač na diplomskom studiju Sestrinstva Sveučilišta u Dubrovniku. Doktorski student interdisciplinarnog studija Prevencijske znanosti i studija invaliditeta Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu iz područja društvenih znanosti, polja edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti, grane poremećaja u ponašanju. Članica Vijeća za prevenciju Dubrovačko-neretvanske županije.

Sandra Kukić je rođena 1971. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Godine 1996. diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je stekla diplomu iz psihologije, a kasnije i iz sistemskog obiteljskog pristupa u okviru certificiranog programa Europskog udruženja za obiteljsku terapiju. Gđa Kukić posjeduje više od 20 godina profesionalnog iskustva u psihosocijalnim programima usmjerenim na razvoj djeteta, obitelji i zajednice. Tokom svoje karijere i profesionalnog razvoja radila je u brojnim ulogama koje su potaknule promjene na svim mjestima kako bi pružila najbolju uslugu ranjivim skupinama, posebno djeci i njihovim obiteljima. Gospođa Kukić ima bogato iskustvo u temama vezanim za mentalno zdravlje i psihosocijalnu podršku, zacjeljivanje traume, zaštitu djece, brigu o djeci i alternativnu skrb, prevenciju i krizne intervencije. Stručni zadaci usmjereni su na programiranje, kao i na ljudske resurse i organizacijski razvoj. Gospođa Kukić posjeduje više od deset godina međunarodnog iskustva, podržavajući direktno promjene u postupcima i sustavima zaštite djece u više od 20 zemalja. U svojim profesionalnim ulogama, gospođa Kukić upravljala je globalnim, regionalnim i nacionalnim programima usmjerenim na dječiju zaštitu, procjenjujući kvalitetu sustava dječije zaštite te koordinirajući i upravljajući inicijativama i programima usmjerenim na poboljšanje stanja na terenu. Trenutno radi kao savjetnik za UNICEF BiH.